6. februara 1914. godine rođena je Roza Papo – liječnica i prva žena sa činovima pukovnika i general-majora u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Rođena je u Sarajevu u jevrejskoj porodici, a medicinu je studirala u Zagrebu. Radila je kao liječnica u Sarajevu, Begovom Hanu i Olovu, gdje se zatiče 1941. godine na početku Drugog svjetskog rata. Iste godine u decembru pridružuje se pokretu otpora, te postaje članica Komunističke partije Jugoslavije. Predvodila je regrutaciju i vodila mrežu partizanskih terenskih bolnica, te bila zadužena za prijem vojnog medicinskog osoblja. U martu 1943. godine oformila je bolnicu u selu Donja Trnova kod Ugljevika. U seoskoj nošnji obilazila je i liječila partizane i mještane, izvodeći zahvate bez anestezije i u teškim ratnim uvjetima.
Godine 1943. dobiva kapetanski čin u JNA, a do završetka rata, 1945. godine, stiče čin majora. Godine 1952. imenovana je prvom ženom sa pukovničkim činom u JNA, a 1973. godine i prvom od samo dvije žene sa činom general-majora (druga je bila Slava Blažević iz Hrvatske). Kada je unaprijeđena u čin general-majora, u jednom intervjuu izjavila je da to nije priznanje samo njoj, nego i njenim poginulim drugaricama, sa kojima je zajedno ratovala i radila.
Umrla je 1984. godine u Beogradu. Jedna ulica u Bijeljini nosi njeno ime.
Biografija Roze Papo našla se u knjizi #ŽeneBiH koja sadrži biografije više od 50 bh. žena koje su razbijale stereotipe, unaprjeđivale prava žena i zalagale se za emancipaciju. To je knjiga o prvim umjetnicama, spisateljicama, humanitarkama, narodnim heroinama, rediteljicama, naučnicama, muzičarkama, doktoricama, aktivistkinjama, profesoricama i drugim izuzetnim ženama iz BiH. Njene autorice su Masha Durkalić, Hatidža Gušić i Amila Hrustić Batovanja.
Tekst o Rozi Papo preuzeli smo sa instagram profila Žene BiH koji nastavlja rad na ovoj inicijativi.