Dalibor Lokmer, ugostiteljsko je ime koje vrijedi spomenuti. Čovjek koji i mimo ramazana čini dobra djela, u ovom svetom mjesecu za sve muslimane, svojim susjedima i Sarajlijama lošijeg imovinskog stanja omogućio je besplatne iftare u svom restoranu Mala Bašta.
Svoj razgovor Dalibor, od milja Dado, za Novu BH započeo je tako što je kazao da je njegov moto: Svoje voli, tuđe poštuj i toga se pridržavaj.
Kazuje zatim: „Kod mene je supruga islamske vjeroispovijesti. Ona svoje praznike poštuje, ja svoje. U našoj kući se vazda obilježava naša tradicija i porijeklo naše sarajevsko. 300 godina smo mi u Sarajevu i onda znamo šta je duh ramazana.“
Dugo godina je, kao i njegova majka, poznata kuharica, radio na Baščaršiji koja je posebna pogotovo tokom ramazana. Još važnija od mirisa hrane koji dopire iz sarajevskih aščinica jeste čaršijska duša koju Dado, inače po vjeroispovijesti katolik, jako dobro poznaje i cijeni.
„Ljudi sa strane, iz drugih gradova, ne mogu da shvate da ima ta neka toplina, to nešto u zraku. Skroz je nešto drugačije, miris somuna, tope, naših bosanskih jela koja se spremaju baš tradicionalno,“ navodi ovaj ugostitelj.
Insan nije rođen da živi sam
Iako je dijelio i činio dobra djela i mimo ramazana i nije govorio o tome, navodi da je ovaj put imao poseban razlog zašto je poželio da sa svima podijeli ovaj plemenit gest:
„Jedne noći sam ležao umoran. Nisam mogao da zaspim i probudim se, sanjam da dijelim iftare. Onda sam sam sebi rekao, malo sam popričao sa svojom suprugom: ‘Red bi nam bio da ove godine podijelimo topli obrok za sve ljude koji nisu u mogućnosti.'“
Tako je i uradio. Svi ljudi koji dođu na vrata Male bašte neće biti vraćeni.
„Ko nije u mogućnosti da dođe, možemo i po nekome da dostavimo taj iftar, tako da nije nikakav problem za invalide, djecu sa posebnim potrebama. Stojimo na raspolaganju svima,“ kaže Dalibor.
Dado je ispričao kako je i sam postio jednog dana. Prijatelj ga je pozvao na iftar, a on je odlučio da i sam ne jede i ne pije ništa do akšam-namaza.
Za kraj Dalibor kaže da je čudno i teško vrijeme došlo. Ljudi gledaju više tuđe zlo, nego svoje dobro, a to nas nijedna Knjiga nije učila. Svim ljudima poručuje da vole svoju vjeru, ali i tuđu. Dobro se dobrim vraća. Insan nije rođen da živi sam i stisnute ruke.
