Prije tačno 39 godina teško da biste mogli pronaći čovjeka na svijetu koji nije znao za Sarajevo. Ako ne baš gdje se tačno nalazi na geografskoj karti, znao je barem da taj grad postoji. U njemu su 8. februara 1984. godine počele Zimske olimpijske igre.
Sarajevo je organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara dobilo 8. maja 1978. na sjednici Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) u Atini. Bila je to iznenađujuća odluka s obzirom da su u konkurenciji bili japanski Sapporo i švedski Göteborg. Sapporo je već jednom ranije uspješno organizovao Igre, dok je Göteborg postao prvi skandinavski grad koji je imao neuspješnu kandidaturu.
Sarajevo je na taj način postao prvi balkanski grad koji je dobio organizaciju nakon prvih Igara u Atini.
Ubrzo je počela izgradnja borilišta, te su “nikli” Zetra i Skenderija, obnovljen je stadion Koševo, sagrađeno je Olimpijsko selo na Mojmilu…
Sve je godinu dana prije početka ZOI bilo spremno za spektakl i samo se čekalo da počne najveći sportski događaj u historiji Jugoslavije.
Za maskotu je izabran vuk Vučko čije je legendarno i svugdje prepoznatljivo “Sarajevooooo…” otpjevao Zdravko Čolić.
U iščekivanju čuda s neba
Stigao je i februar 1984. godine, a snijega “ni za lijeka”. Dan pred početak Igara već su mnogi pomislili kako će uzalud biti sva priprema kada bijelih pahulja s neba jednostavno – nema.
A onda se u noći sa 7. na 8. februar desilo čudo – snijeg je padao tolikim intenzitetom da su se ujutro na dan igara organizatori hvatali za glavu jer je snijega bilo i previše. Ali to nije bio nikakav problem za Sarajlije. Građani su uz pomoć vojske u ekspresnom roku očistili sva borilišta na Jahorini, Bjelašnici, Igmanu i Trebeviću i doveli ih u savršeno stanje za takmičenja.
Tačno 1.600 ljudi je nosilo olimpijsku baklju, a čast da zapali olimpijski plamen pripala je Sandri Dubravčić.
Na Igrama je učestvovalo 1.272 sportista iz 49 zemalja, a prvi put se u historiji olimpijskih igara na njima pojavio i jedan afrički skijaš, Lamine Gueye iz Senegala.
U programu Olimpijskih igara tada su bili alpsko skijanje, bob i sankanje, hokej i umjetničko klizanje, biatlon, nordijsko skijanje i ski-skokovi.
“Volimo Jureka više od bureka”
Iako je čitava Jugoslavija najveće nade polagala u ski-skakača Primoža Ulagu i skijaša Bojana Križaja, oni su podbacili.
No, heroj koji je iskočio iz sjene bio je Jure Franko koji je osvojio srebro u veleslalomu i na taj način Jugoslaviji donio prvu medalju na zimskim olimpijskim igrama u historiji, te je u njegovu čast i nastala krilatica “Volimo Jureka više od bureka”.
Bez ikakve sumnje prve zvijezde Igara bili su Jayne Torvill i Christopher Dean koji su prvi i posljednji dobili savršen skor, u umjetničkom klizanju uz nenadmašnu izvedbu Bolera.
Također, viđena je i epska borba u ski-skokovima između Mattija Nykänena i Jensa Weissfloga. Finac je osvojio zlato na velikoj, a Nijemac na maloj skakonici na Igmanu.
Najuspješnije države bile su tadašnja Istočna Njemačka (9 zlatnih, 9 srebrenih i 6 bronzanih medalja) i nekadašnji SSSR ( 6 zlatnih, 10 srebrenih i 9 bronzanih medalja).
Igre, koje su ocijenjene najuspješnije organizovanim do tada, zatvorene su 19. februara u Zetri pred 8.000 posjetilaca uz zvuke pjesme autora Nikice Kalogjere na stihove Duška Trifunovića.
“Rastanak je kruna svake ljubavi, neka suze olimpijski sjaju, što je lijepo da se ne zaboravi, da što duže uspomene traju. Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Kalgariju…”.
