Na farmi Podhum, na visoravni iznad Buškog jezera, nedaleko od Livna, živi više od 150 krava, bikova i teladi koji nikada nisu ušli u štalu. I ljeti i zimi ta goveda borave na otvorenom, na pašnjacima, a o njima vode brigu samo dvojica radnika. Ipak, ova goveda donose lijepu zaradu vlasnicima farme. Riječ je o uzgoju po sistemu “krava – tele”, koji je i ekološki poželjan i ekonomski isplativ, ali je i vrlo težak i zahtjevan posao.
Iako se krave ne muzu, potreban je konstantan nadzor nad govedima. Tako goveda imaju i GPS ogrlice te ih se više puta dnevno obilazi i nadzire. Iako nemaju objekte za smještaj, goveda su u izuzetnoj kondiciji, procenat teljenja i preživljavanja teladi je impresivnih preko 95% godišnje, što dovoljno govori o brizi nad govedima i stanju samih goveda.
Gdje krave pasu mala je vjerovatnoća za požare
Preduslov za ovakvu vrstu stočarstva je samo jedan: da imaju dovoljno kvalitetnih livada i široke prostore kojima mogu da se kreću i pasu, bez opasnosti da će ugroziti nečije usjeve. Kako se u Podhumu radi o škrtim krškim pašnjacima, sa kratkom sezonom vegetacije i travom koja je ljekovita, ali niže hranjive vrijednosti, potrebno je gotovo deset hektara po jednom paru krava-tele godišnje.
Trenutno se na ovoj farmi koristi osam pregonskih pašnjaka, koji su ukupno omeđeni s preko 30 kilometara tanke električne ograde. Pojedini poljoprivredni stručnjaci smatraju da bi upravo ovakva vrsta uzgoja goveda bila pun pogodak za viša i rijeko naseljena područja Bosne i Hercegovine. Dodatna dobrobit za zajednicu je i ta što je na područjima gdje krave pasu, vrlo mala vjerovatnoća da će tokom ljetnih žega izbiti požar.
Cijelu zimu vani
Kako sve to funkcioniše, ekipi Srpskainfo su objasnili Antun Sledžuk i Nikola Šimunac, dva vrijedna momka, zaposlena na farmi.
„Naše krave tokom cijele godine, i danju i noću, žive napolju. Ne smeta im ni ljetnja žega, ni zima, kada temperature padnu ispod nule“, objašnjava Antun.
Sve krave na ovoj farmi su francuske pasmine “salers”, koju odlikuje izdržljivost i sposobnost prilagođavanja. Lako se tele, ne treba im ni “asistencija”, ni veterinar.
„Samo ujutro dođemo na pašnjak i zateknemo novo tele. Ali to ne znači da nemamo potrebe za veterinarom. Uredno nekoliko puta godišnje veterinari vakcinišu cijelo stado, uzimaju uzorke krvi, testiraju goveda na razne bolesti“, kaže Antun.
Za mušterije nema problema
Kako se radi o mesnoj pasmini, finalni cilj je proizvodnja goveđeg mesa, a kvalitet mesa, koje daju ova goveda, je vrhunski, zato nije teško naći mušterije da kupe junice, bikove i telad iz Podhuma.
Velika pažnja pridaje se provođenju uzgojno-selekcijskog programa, upravljanju genetikom i upravljanju pašnjacima. Za svako grlo vodi se stroga evidencija i bilježi genetsko stablo do 5 generacija unazad. Konstantnom brigom i selekcijom cilj je formirati stado koje će biti prilagođeno lokalnim uslovima koje će moći ostvariti konkurentnu stočarsku proizvodnju.
Kada je, 2016. godine osnivana ova farma, na 900 metara nadmorske visine, prvo su morali očistiti zapuštene pašnjake od šikare i smeća. Od tada, onako iz prikrajka, ali marljivo, vode računa o zdravlju svojih ljepotica, koje žive u prirodnom okruženju.
Sva njihova goveda su, naravno, vakcinisana i čipovana, ali to ne znači da su ona za pastire samo brojevi. Svaku kravu oni znaju i prepoznaju, daju im i imena, a naročito su ponosni na onu koja se zove Tesla.
Ima na ovoj farmi i anegdota i neobičnih dogodovština. Tako je, u martu ove godine, kad je na pašnjacima još bilo hladno, jedna hrabra krava svoje tele odbranila od vuka.
„Rogovima je branila svoje tele, rikala je i zapomagala, pa su to primjetili šumari i pritekli joj u pomoć“, priča Nikola Šimunac.
