Prema historijskim podacima, suživot Jevreja i muslimana u Bosni i Hercegovini je kontinuitet dug pet vijekova. O suživotu svjedoče brojne priče, građevine, historijske ličnosti, umjetnička djela…
Jedan od dokaza suživota jeste i djelovanje jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija koje je krajem prošle godine proslavilo 130 godina rada.
Sagovornik portala Radiosarajevo.ba Vladimir Andrle, predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog društva La Benevolencija, otkrio je manje poznate detalje iz bogate historije života Jevreja u Bosni i Hercegovini.
Pečat u sarajevskoj arhitekturi
Jevrejska općina u Sarajevu osnovana je 1565. godine, a Jevreji su ostavili značajan trag i u arhitektonskom izgledu glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Pored Aškenaške sinagoge u Sarajevu, bilo je još pet sinagoga prije Drugog svjetskog rata. „Jedna od njih je i na vrhu Dalmatinske – Mejtaška sinagoga, jedna od njih je i Muzej Jevreja – to je najstarija sinagoga koja je izgrađena ovdje. Tu je i Novi hram, to je ustvari jedan mali molitveni prostor koji je služio prije Drugog svjetskog rata“, navodi Andrle.
Danas 900 Jevreja u Bosni i Hercegovini
Predsjednik društva La Benevolencija kaže da je najteži period jevrejskog naroda u Bosni i Hercegovini bio Drugi svjetski rat kada je preko 80% članova jevrejske zajednice ubijeno i nestalo:
„Da bi mi danas imali u čitavoj Bosni i Hercegovini oko 900 članova jevrejske zajednice. Što je podatak, samo radi ilustracije, prije Drugog svjetskog rata svaki peti stanovnik grada Sarajeva je bio Jevrej, što bi u današnjem terminu bilo da smo bili konstitutivni narod.“
Sarajevski Pirum
Jevreje i muslimane Sarajeva povezuje jedan važan događaj – Sarajevski Purim ili Sarajevska Megila.
Andrle pojašnjava o čemu se radi: „Sarajevski Purim je jedna prava bosansko-hercegovačka priča. Ona govori o podržavanju među narodima koji su egzistirali u Bosni i Hercegovini. To je priča o spasenju Jevreja, tj. konkretno deset uglednih Jevreja na čelu sa Mošom Danonom koji je jedan od najutjecajnijih jevrejskih ličnosti u Bosni i Hercegovini. To je događaj koji opisuje njihovo zatvaranje od strane Ruždi-paše i spasenje njihovo od strane Sarajlija u to doba. To je događaj iz oktobra 1890. godine. Ustvari to je jedan događaj koji mi slavimo, koji je isključivo specifičan za Sarajevo. To pokazuje naš višestoljetni način života i podržavanja jedni drugih.“
Andrle kaže da je još mnogo primjera koji govore o suživotu Jevreja i muslimana u Bosni i Hercegovini:
„Imamo i spašavanje u dva navrata Hagade, imamo angažman La Benevolencije tokom rata, tokom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovine, vršenju humanitarne pomoći stanovništvu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, izvođenju ljudi iz Sarajeva. Mi imamo mnoštvo tih lijepih primjera koji se danas nažalost u medijima vrlo rijetko spominju. Mi danas imamo situaciju da se u medijima i javnom životu forsiraju i ističu negativne pojave u našem društvu, sve manje se ove pozitivne priče promovišu.“
Antisemitizam i islamofobijau javnom školskom sistemu
„Antisemitizam nažalost postoji u Bosni i Hercegovini, iako u jednom jako malom omjeru, ako uzmemo za poređenje druge evropske države“, saopštava Andrle.
U Jevrejskom kulturno-prosvjetnom društvu prepoznali su da je govor mržnje veliki problem u našoj domovini, te prošle godine kreirali pilot-projekat pod nazivom ‘Antisemitizam i islamofobija u javnom školskom sistemu’. Ideja je bila da uđu u jednu od škola na području općina Stari Grad i Centar i vide na kojem nivou se to izučava u samom školskom sistemu. Zaključak je da se ne izučava uopće.
„Mislim da je ovo krucijalno vrijeme da se napokon napravi jedan širi krug društvenih aktera koji će se pozabaviti ovim temama, jer govor mržnje neminovno dovodi do svih zločina, do genocida i do svega onoga što smo doživjeli ne jednom, već nekoliko puta u našoj historiji. To ne govorim kao ‘mi’ Jevreji nego govorim ‘mi’ kao bosansko-hercegovački narod“, Andrle završava svoj razgovor za Radiosarajevo.ba.
Izvor: Radiosarajevo.ba
